Kako se određuje visina alimentacije? Vodič kroz zakonske kriterijume i sudsku praksu.
Pitanje visine alimentacije, odnosno zakonskog izdržavanja deteta, predstavlja jednu od najčešćih tačaka sporenja u postupcima razvoda braka ili poveravanja deteta. Pitanje alimentacije najčešće se razmatra u postupku za razvod braka, kao sukcesorno pravno pitanje. Međutim, ovo pravno pitanje može biti predmet posebnog postupka, nezavisno od postupka za razvod braka, kako u postupku za utvrđivanje ovog prava tako i u postupku za izmenu odluke o visini alimentacije. Najčešće pitanje koje roditelji postavljaju je: „koliko iznosi alimentacija“, međutim istina je da sud svaku odluku donosi individualno, spram konkretnih okolnosti svakog slučaja a rukovodeći se principom najboljeg interesa deteta.
U nastavku teksta saznajte u kojim slučajevima dete ima pravo na izdržavanje od svojih roditelja ili drugih bliskih srodnika, koji su to ključni kriterijumi na osnovu kojih se određuje iznos izdržavanja i koliko dugo može trajati ovo pravo deteta.
Ko ima pravo na alimentaciju?
Kada govorimo o izdržavanju deteta, odnosno o tome ko ima pravo na zakonsko izdržavanje zakon predviđa dva slučaja, i to: izdržavanje maloletnog deteta i izdržavanje punoletnog deteta.
Maloletno dete ima pravo na izdržavanje najpre od roditelja. Međutim, maloletno dete ima pravo na izdržavanje i od drugih krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji ako roditelji nisu živi ili nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje. Konačno, maloletno dete ima pravo na izdržavanje od svog punoletnog brata ili sestre, odnosno od maloletnog brata ili sestre koji stiče zaradu ili ima prihode od imovine, ako roditelji nisu živi ili ako nemaju dovoljno sredstava za izdržavanje.
Punoletno dete koje se redovno školuje ima pravo na izdržavanje od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima, a najkasnije do navršene 26. godine života. Takođe, punoletno dete koje je nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za izdržavanje, ima pravo na izdržavanje od roditelja sve dok takvo stanje traje, odnosno isto nije zakonski ograničeno.
Kako se utvrđuje visina alimentacije?
Visina alimentacije se utvrđuje prema potrebama deteta i mogućnostima roditelja, pri čemu sud vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja.
Potrebe deteta kao polazna tačka
Prvi korak suda je utvrđivanje mesečnih potreba deteta. One nisu fiksne i zavise od niza faktora koji se dokazuju u toku postupka:
- Uzrast deteta: Troškovi za bebu, osnovca i studenta se značajno razlikuju.
- Obrazovanje: Troškovi vrtića, knjiga, pribora ili školarine.
- Zdravstvene potrebe: Ukoliko dete zahteva specifičnu ishranu, terapije ili redovnu lekarsku negu.
- Vannastavne aktivnosti: Sport, strani jezici, umetničke škole i rekreacija.
U toku postupka sud će najčešće saslušati roditelje pred sudom, na okolnosti mesečnih potreba deteta i troškova za njihovo namirenje. Pored toga stranke mogu sudu dostavljati pismene dokaze na osnovu kojih sud može utvrditi visinu troškova deteta (računi za kupljene knjige, školski pribor, odeću, obuću, lekova i kozmetičkih preparata, članarine za vannastavne aktivnosti itd.)
Cilj zakona i obaveza suda je da detetu omogući najmanje takav nivo životnog standarda kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.
Mogućnosti roditelja (Dužnika izdržavanja)
Nakon što utvrdi potrebe deteta, sud analizira platežnu moć roditelja koji ne živi sa detetom. Važno je naglasiti da se ovde ne gleda isključivo neto zarada, već:
- Svi realni prihodi: Honorari, prihodi od izdavanja nekretnina, dividende.
- Ukupna imovina: Posedovanje nekretnina, vozila i ušteđevine.
- Stvarna mogućnost zarade: Sud može proceniti koliku bi zaradu roditelj mogao da ostvaruje s obzirom na svoje obrazovanje i radnu sposobnost, bez obzira na trenutni status zaposlenja.
- Lične potrebe roditelja: Minimalni troškovi njegovog stanovanja i ishrane, kao i obaveze izdržavanja prema drugoj deci.
Sud će radi utvrđivanja ovih činjenica saslušati roditelja sa kojim dete ne živi odnosno koji je dužnik izdržavanja. Na osnovu toga sud treba da utvrdi kolike su mogućnosti roditelja koji je dužnik izdržavanja. Često postoji zabluda u praksi da roditelj koji je nezaposlen nema obavezu plaćanja alimentacije ili da to utiče na smanjenje ove obaveze. Međutim to nije tačno, već veoma često sud u obrazloženju svojih odluka navodi kako je roditelj koji je nezaposlen dužan da pronađe adekvatan posao, pa često i da se prekvalifikuje ukoliko je to neophodno. Takođe, sud često podstiče roditelje da pronađu honorarni posao, ukoliko je visina njihovih prihoda nedovoljna da se podmire sve potrebe deteta.
Minimalna suma izdržavanja i procenti
Prema Porodičnom zakonu, iznos alimentacije se može odrediti u fiksnom mesečnom iznosu ili u procentu od redovnih mesečnih primanja. U praksi je češće da sud visinu alimentacije određuje u fiksnom iznosu.
- Procentualni iznos: Ukoliko se određuje procenat, on ne može biti manji od 15% niti veći od 50% od redovnih mesečnih primanja roditelja, umanjenih za poreze i doprinose.
- Fiksni iznos: Često se primenjuje kod roditelja koji imaju varijabilna primanja ili su zaposleni u inostranstvu.
- Minimalna suma: Kao orijentir sudu služi iznos koji država određuje za decu u hraniteljskim porodicama, ali taj iznos nije strogo obavezujući ukoliko okolnosti slučaja opravdavaju drugačiju odluku.
Nakon što sud utvrdi sve činjenice koje su potrebne da bi se donela odluka o izdržavanju. Posebno naglašavamo da sud nije vezan tužbenim zahtevom, tako da isti može dosuditi i niži ali i viši iznos alimentacije od onoga koliko je tužbom traženo. Sud u izreku presude unosi mesečni iznos alimentacije, zajedno sa rokom dospeća svake mesečne rate kao i načinom isplate. Naša preporuka je da se uvek, kada je to moguće, insistira na plaćanju zakonskog izdržavanja na račun roditelja sa kojim dete živi. S druge strane, postoji mogućnost i plaćanja “na ruke” ali je ovaj način problematičan prilikom dokazivanja u izvršnom postupku, u slučaju da roditelj koji je obveznik izdržavanja isto prestane da plaća ili ga plaća neredovno.
Da li se visina alimentacije može menjati?
Presuda o alimentaciji nije nepromenljiva kategorija. Zakon predviđa mogućnost podnošenja tužbe za izmenu odluke o izdržavanju ukoliko dođe do bitnih promena okolnosti. Zakon ne navodi koje su to okolnosti ali u praksi su to najčešće sledeći slučajevi: polazak deteta u viši stepen škole, značajno povećanje ili smanjenje prihoda roditelja, pojava novih zakonskih obaveza izdržavanja idt.